BITKA NA HASINOM VRHU: Veličanstven tekst našeg prijatelja kojeg mora svaki građanin pročitati.....

USK

BITKA NA HASINOM VRHU: Veličanstven tekst našeg prijatelja kojeg mora svaki građanin pročitati.....

Objavljeno na dan 09.02.2019 - 12:37 | Izvor: USKinfo.ba | USKinfo.ba


BITKA NA HASINOM VRHU 20.03.1994.godine.

Autor teksta Almir Jaro Hasanagić

Prije pisanja teksta bih pitao odgovorne za pisanje Bosansko Krupske Istorije/Historije; Zašto je ova bitka zaboravljena kada je po svom karakteru, važnosti i broju žrtava jednaka onoj bitki na Ćojluku?

(6 poginulih i više od 30 ranjenih boraca 3. čete Prvog bataljona 511. Sbbr uz ranjene pripadnike jedinice IDV “Faraoni" čiji tačan broj ne znam.)
Molim sve one koji znaju tačne podatke da to iznesu u komentarima, a sve u svrhu spoznaje istine.

Type: Mountain
Location: Bosnia and Herzegovina, Balkans, Europe
Latitude: 44° 51' 17" (44.8547°) north
Longitude: 15° 56' 57" (15.9492°) east
Elevation: 625 meters (2,051 feet)

Bili je to teško vrijeme za pripadnike 5.Korpusa Armije R BiH. Bilo je to teško vrijeme za borce i starješine 511 Sbbr. Razapeti između linija takozvane Autonomije i Hasinog vrha koji nam je povjeren na čuvanje, tj.obezbjeđenje, ta linija se protezala od Alibegović Kose pa do samog Hasinog vrha. Lijevo krilo su popunjavali pripadnici Ključko-sanske brigade dok je naše desno krilo bilo povjereno 504.bbr iz Cazina.

Niko nije mogao slutiti da će jedan starješina,Brigadni ili Bataljonski?,obavještajac, pripadnik 504.bbr iz Cazina sa IKM-a 5.korpusa uzeti sve mape/vojne karte sa kompletnim ucrtanim položajima naše linije odbrane, položaje logistike i artiljerije i odnijeti Fikretu Abdiću-Babi osuđenom ratnom zločincu koji je sve to lijepo proslijedio do Beograda, Pala ili Banja Luke i time servirao jedinice 5.korpusa neprijateljskim snagama na pladnju.
Isti taj starješina u opkoljenom Pećigradu se prvi predao jedinicama 5.korpusa došavši ravno glavnom cestom prema Skokovima u ranim jutarnjim satima.
Sve to govori o karakteru čovjeka.
Prijeki ratni sud, veleizdaja i streljanje bi bila jedina pravda.

Ne znam šta je bilo sa tim izdajnikom poslije predaje?

Tri ili četiri dana prije tog 20.03.1994 godine, naša jedinica iz 3.bataljona je usljed granatiranja položaja iz minobacača imala oko dvadeset lakše ranjenih.
Po mom sjećanju ako ne griješim 18.03.1994.godine 3.četa prvog bataljona i vod MB koji je pridodat četi su zaposjeli liniju na Hasinom vrhu.
Svima je poznato da nismo imali dovoljan broj naoružanja te je primopredaja naoružanja vršena na samoj liniji.
Pred očima mi je još uvijek ta živa slika komandanta 3.bataljona Edhema Redžepagića-Ede koji je bio na primopredaji oružja, koji me doslovice odvukao u stranu od boraca, skinuo svoj grudni prsluk, rap sa četiri puna okvira i stavio ga na mene rekavši sa gotovo suznim očima; Trebaće ti. Slušaj, četnici su upucavali minobacače i aktivno vršili izviđanje, očekuj napad u najmanje dva dana. Ja sam imao oko 20 ranjenih. Bile su to riječi komandanta Ede.
Ako bi rekao da kroz mene nije protutnjao taj osjećaj straha dok sam ga slušao, lagao bih vas.
Teško sam mogao progutati pljuvačku.

I baš kako je slavni komandant i predvidio jer je bio školovano vojno lice u jutarnjim satima tog 20.03.2014 oko 9:30 časova počela je kanonada.
Komandir čete Muharem Karaibrahimoć-Hare je bio na lijevom dijelu krila i nadzirao pola jedinice i položaja, a ja sam kao njegov zamjenik bio na desnom krilu i vodio računa o drugoj polovini jedinice i položaja.

Počeo je vatreni pir koji je trajao sve do 14:30 časova.
Zavijanje neprijateljskih vojnika,poput vukova za Ozrena,Kozare i ne znam sve od kud ih nije bilo,se prelamalo podnožjem Hasinog vrha.
Bacali su na nas i otrove poput zagušljivaca i suzavaca ali nas u tih šest sati borbe nisu pomjerili niti milimetar.
U tih šest sati granatiranja i napadanja bilo je gotovo 30 ranjenih ,što lakše ili teže.
Tražio sam od mojih boraca da ne pucaju sve dok neprijatelj ne bude jako blizu nas, a onda bih iz sveg glasa poviknuo Tekbir, a cijela linija bi uzviknula Allahu ekber, skočili bi i gotovo stojeći svi pucali.

Kunem se dragim Bogom da mi suze sad teku niz lice, a tijelo naježeno dok ovo pišem i prisjećam se, jer ja većih heroja nisam vidio do tih momaka, boraca, saboraca, prijatelja i rođaka.
Bili smo pretvrd orah za neprijatelja. 
Neprijatelj je svoje snage pregrupisao u pravcu Alibegović kose na pripadnike 504.Cazinske bbr. gdje su uspjeli pomjeriti liniju.
Kako sam bio gotovo na samom spoju naše dvije jedinice 4 borca iz susjedne zemunice iz Cazina koje sam predhodno obilazio su u strahu dotrčali do nas i rekli; Komandiru, linija je pukla i pokazali mi rukom da ljude koje vidimo kako idu gotovo nama iza leđa, da su to neprijateljski vojnici.

Šifrom sam javio komandantu bataljona Huseinu Ramiću koji se nalazio u komandnoj zemunici na Hasinom vrhu o stanju na liniji te smo zbog probijene linije na desnom boku morali napustiti nekoliko zemunica i obezbjediti to krilo. Svi ranjeni do tad su bili ranjeni od granatiranja.
Trideset i više ranjenih i kada ga po jedan nosi iz stroja je izbačeno 60 ljudi.

A poginuli?

Svi poginuli su od metaka.
Poginuli su boreći se gotovo prsa u prsa.
Bila je to bliska borba poput partizanskih borbi u filmu o Kozari.

Nekolicina boraca je ležala pored komandanta Huseina ispred komandne zemunice iza nekog oborenog drveta gdje se svela odsudna borba. 
Komandir čete Hare je već bio pogođen u nadlakticu ruke gdje je ruka bila skoro odvojena od tijela.
Besim i Ferid Gerzić su ga stavili na nasilo zajedno sa mnom a ja sam tu gotovo odvojenu ruku od tijela podigao i stavio preko grudi Hari dok je on jako vrisnuo od bola i drugom rukom je uhvatio.
Senad Šabić ranjen u obe noge od granate, tako ranjen i krvav na leđima donosi komandira voda Faruka Šehića do komandne zemunice.
Kaže ispucali smo sve municije što smo imali.
Tražio sam od boraca koji su ranjeni i nošeni na sigurno mjesto da ispod mojih nogu ostavljaju okvire i puške.
Na radio vezi sam bio Atlas.
Komanda korpusa se uključila direktno na naš kanal, tačnije general Dudaković.
Čuo sam dozivanje Atlas, Atlas izdrži još malo.
Ispred zemunice je bio minobacač 60 milimetara, dopuzao sam do njega i ležeći ispalio nekoliko granata dok su metci oko glave zujali kao pčele.
Ne moram reći da se u cijevi zaglavila granata i da sam je tako ležeći vadio i ponovo stavljao u cijev.
Pred mojim očima svega par metara u pretrčavanju prema komandantu Huseinu poginula su dva broca.
Prvi je na licu mjesta poginuo od metka pogođen u predjelu vrata Gerzić Emin-Tutko, a svega par metara od njega u istoj minuti Badnjević Bakir, zet tadašnjeg komandira IDV-a Faraoni Alije Kurtovića.
Poginuo je i komadir voda Ekić Mirsad koji je pješice iz Zagreba došao u okruženu Krajinu.
Pa kako ih drugačije nazvati ako ne herojima.
Komandni kadar 3.čete se herojski borio sa svojim suborcima i ginuo. 
I sad mi pred očima slika borca Fajića Šaćira-Šake sa legendarnom bijelom trakom zavezanom oko glave kako kleči do komandanta Huseina i puca, upravo kakva je slika borca 511.sbbr. na ovoj našoj naslovnoj stranici.

Na motoroli se čuo glas rah.komandanta Brigade Mirsada Crnkića, Atlas, Atlas,izdrži još malo stižu Faraoni.
Mislim da motoralo komandanta Huseina više nije radila, samo sam još ja imao malo baterije.
Poslije su mi rekli kako je tu noć komandant Mirsad sanjao šest miševa. 
Dežurni taj dan u našoj brigadi kažu da je sve izgledalo kao prenos nekakve finalne utakmice i ko će postići gol za pobjedu.
Onda ta nekakva čudesna snaga i moć prođe umom i tijelom.

Čujem na motorolu glas, mog druga, saborca, brata Azmira Mušeljića-Azija kako govori; Braco izdrži još malo, stižemo.
Neprijatelj je već izišao na Alibegović kosu i kontrolisao dolazni put na Hasin vrh. Nekolicina Faraona je rajena a da nisu ni stigli do nas,a među njima i komandir IDV-a Alja Kurtović.
Sve je izgledalo kao kad jedan borac nosi zastavu i padne pogođen na zemlju,a drugi borac uzima tu zastavu i nastavlja borbu.
Tog dana zastava 511.sbbr. na Hasiniom vrhu nije pala.

Padali su borci, ali ne i zastava.

Čuje se stojevi korak ljudskih nogu, korak gazija, korak heroja sa Tekbirima na usnama.
Dolaze borci, ratnici, braća koji skaču za nama u vatru.
Sve se odvija oko komandne zemunice u nekih trideset-četrdeset metara.
Za dvije minute Azi je ranjen dva puta.

Trčeći prema meni je pitao; Braco gdje su,a ja sam mu rekao da ide sa lijeve strane zemunice da tu nema niko od naših boraca.
Prvi put ga rasprskavajući metak pogađa u kundak puške i dio metka mu se zabija ispod oka. Izvadim mu to i on se opet vrati na lijevu stranu zemunice. Potom čujem eksploziju i uzvik Aj,ranjen sam.

Dođe do mene, tromblon pogodio ispred njega, a on crn u licu kao dimnjačar. Umijem ga vodom iz kanistera koji je eto bio tik pod nogama na dohvat ruke i on opet nazad u borbu.
Uspio sam tad i ja uzeti par gutljaja vode u ta suha usta osušena od povika Tekbira.
Gađao sam tog snajperistu koji je vjerovatno pogodio većinu naših poginulih boraca. Pucao sam iz nekoliko pušaka pod nogama jer nije bilo vremena mjenjati okvire.
Nisam ga mogao pogoditi tu gdje je bio iza velikog kamena, ali mu nisam više dao da puca.

A onda je rah.Hafi vidio na koga pucam i rekao sam mu da je vjerovatno taj ubio naše borce, da je snajperista.
Veličanstveno, kao u filmu skida zolju i trči u desno od mene govoreći da je preblizo i da se mora odaljiti.
Bummm i pogodak u kamen ispred njega.

Onda je krenula ta kontra ofanziva.

Da, kontra ofanziva poslije 8-9 sati borbe i gotovo da smo uspjeli vratiti veći dio linije i zemunica.
Našli smo puno zavoja i krvi na pravcu povlačenja neprijateljskih vojnika. 
Na motorolu su mi javljali kako neprijateljski borci govore da nemaju municiju i da imaju gubitke i da se moraju povući.
U predvečernjim satima sve je stalo, utihnulo.
Ostali smo na vrhu, Hasinom vrhu.

Naša jedinica je dobila smjenu.

Vidno iscrpljeni kolona preživjelih ratnika se uputila put hotela Sedra.
Na listi smtrno stradali je bio i Suljić Armin sin Đoce Suljića koji je vjerovatno bio pogođen u zemunici na lijevom krilu linije i ostao,te kasnije razmjenjen i mladi borac Gerzić Sead moj bliski rođak.
Neka mi se oprosti što se ne mogu sjetiti svih poginulih i molim sve one koji to znaju da slobodno dopišu ispod teksta.

U hodniku hotela Sedra.
Na listi smtrno stradali je bio i Suljić Armin sin Đoce Suljića koji je vjerovatno bio pogođen u zemunici na lijevom krilu linije i ostao, te kasnije razmjenjen i mladi borac Gerzić Sead moj bliski rođak.
Neka mi se oprosti što se ne mogu sjetiti svih poginulih i molim sve one koji to znaju da slobodno dopišu ispod teksta.

U hodniku hotela Sedra se postrojila 3.četa i njima pridodati vod MB Prvog bataljona 511.sbbr. ili dio od te jedinice koja je ostala.

Komandant Husein mi je rekao da iziđem ispred stroja i komandujem to postrojavanje jedinice u prisustvu brigadnog člana komande, pomoćnika za logistiku Šehić Đenada.
Kratko je pogledao u mene, a potom prema jedinici i rekao; Sad gledate u svog novog Komandira čete. 
Bila je to bitka za Hidrocentralu Kostela, bitka za komunikaciju Bihać-Cazin, bitka za položaj sa koga bi neprijatelj imao Bihać, Ostrožac, Brekovicu kao na dlanu.

Bila je to najveća bitka za Hasin vrh.

Nije to Švabin vrh kako je to predstavila Ključko-Sanska ili Oslobodilačka brigada, jer su imali samo jednog lakše ranjenog i pravac napada nije bio na njih.
Devet je nestalih po mom saznanju iz 504 bbr Cazinske brigade.
Hasin vrh je ostavština boraca i starješina 511.sbbr.
Naravno da zasluge pripadaju i pomenutim jednicama u sadejstvu. 

Ovo je priča iz mog ugla viđenja, onako kako se sjećam i pamtim.
Molim sve borce i starješine koji su učestvovali u ovoj velikoj bitci da slobodno dopune ili me isprave ako sam iznio neke netačne podatke ili imena poginulih.

Neka je veliki rahmet svim poginulim herojima 511.sbbr.
Neka je rahmet duši svim poginulim borcima i starješinama u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Sad mi kažite vrijedi li zaboraviti ovu bitku i sve one borce i starješine koji su dali svoje živote, svoje dijelove tijela za našu slobodu?

Ovaj tekst je teško napisan, drhtavom rukom i sa očima punih suza za sve one čije majke nikada neće vidjeti suze svojih sinova.





KOMENTARI
Tvoj stav je bitan. Dodaj komentar na ovu vijest ...


FACEBOOK
USKinfo.ba - Naše priče / Naša stvarnost?


USKinfo.ba
Izdvojene vijesti

Copyright © 2013 - 2019 USKinfo.ba - Informativni portal | Web developed by IDK Studio - Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača!