Porodice bh. građana na sirijskom ratištu apeluju vlastima: Vratite žene i djecu

VIŠEGODIŠNJA BORBA

Porodice bh. građana na sirijskom ratištu apeluju vlastima: Vratite žene i djecu

Objavljeno na dan 23.04.2019 - 06:01 | Izvor: USKinfo.ba | klix.ba


Članovi porodica bh. državljana koji su prethodnih godina otišli na sirijsko ratište strahuju iz dana u dan za sudbine najbližih. Sada mole vlasti u BiH da poduzmu nešto i vrate žene i djecu koja su odvedena.

U kampovima u Siriji nalazi se nekoliko bh. državljanki s djecom, koje su muževi odveli na to ratište. Sada porodice mole vlasti u našoj zemlji za pomoć. Jedna od prvi žena koja je javno za medije progovorila o tom problemu je i Alema Dolamić, čija je sestra odvedena na sirijsko ratište.

Alema je sada uputil aotvoreno pismo bh. vlastima s apelom za pomoć koje prenosimo u cjelosti.

"VRATITE ZENE I DJECU IZ SIRIJE!!!!!! Ministri, zamjenici, inspektori, obavještajci, ambasadori, sugrađani i svi drugi,Obraćam vam se stoti put u evo nešto manje od dvije godine. 

Ja sam Alema, ona žena iz Tešnja što je prva progovorila o sestri u Siriji. Ona što je na svaki mogući način pokušala vratiti sestru iz Sirije, nju, bolesnu, i njeno troje djece. I ne samo njih, nego još desetine naših žena i djece. 

Ne znam znate li da oni žive u šatorima. Na zemlji, na blatu, nekad imaju da jedu, nekad nemaju, rodile su djecu u tim mjestima, uče ih prve riječi u tim šatorima, pričaju da će jednom biti u Bosni, kod nana, djedova, tetki... da će ići u školu i da će se igrati bezbrižno.

Znate li vi da su oni u zatvorima? Naša djeca su u zatvorima već godinu i više, neki su tek došli u te zatvore, a nekoj djeci je taj zatvor sve što znaju jer su u njemu rođeni?Mislite li da je lako čekati više do godinu dana bilo kakvu informaciju, potvrdu, bilo šta o njima? 

Zastanite svi na trenutak i zapitajte se sami: šta biste vi na našem mjestu? Šta biste vi da vam je sestra, majka, kćerka tamo? Da su vam unuci, sestrići, bratići na takvom mjestu? 

Biste li tražili način da ne uradite ništa, biste li prebacivali odgovornost, biste li pisali ispod tekstova komentare kako ih ne treba ni vraćati... Ili biste svim svojim bićem radili sve da ih vratite kući? Mi, porodice ljudi koji su u Siriji, prošli smo različite strahote čekajući bilo šta, prošli smo napade, odbijanja, čuđenja, prošli smo optužbe kako smo teroristi, kako radimo za ove i za one... 

Ali razmislite sad da imate sestru u kurdskom kampu i da čekate da se javi, i da nikad ne znate je li to posljednji put da pričate, strah da će jednom neko javiti da je umrla, da je nema više, strah da će ona javiti da djeca nisu dobro... 
Sve one tamo znaju da su pogriješile, da su sebe i djecu dovele u opasnost, ali je li to najveći grijeh na svijetu?

Ako su krive, neka odgovaraju, neka im se sudi, neka ih vode u zatvore, ali u njihovoj zemlji, a ne u logore tuđe zemlje, s djecom. 
Gdje je krivica te djece? Šta su ta djeca bilo kome uradila? Jesu li mogli birati gdje će se roditi, živjeti, odrastati?

Znate li koliko ja bolno sve ovo? Čekanje, nadanje, razočarenje... Znate li kako je njima dok žene iz drugih zemalja napuštaju kampove, a one ostaju? Znate li kako je nama kad nas pitaju: ima li išta za naš povratak? 

Nema, jer Vijeće ministara nije formiralo koordinaciono tijelo, nema, jer nisu našli način da nađu posrednika koji bi pregovarao s Kurdima, nisu jer nisu prihvatili pomoć Amerikanaca kad je riječ o djeci i ženama, nema jer ljudi negoduju u komentarima, pišu da ste sve teroristi, nema jer eto BiH će samo jedan problem imati kad se vi vratite – vas nekoliko desetaka i vašu djecu?! Pokvarit ćete sistem ove „sretne i savršene zemlje“, vi sa svojom djecom?!

Ljudi u drugim zemljama demonstriraju, izlaze na ulicu i traže od vlada da poštuju ljudska prava, da poštuj prava djece, a porodice se u BiH kriju, stide se... zbog ovakvih komenatara. 

Nemamo se kome obratiti, nemamo koga pitati, tumaramo u mraku, pokušavamo svim snagama pokrenuti nešto, ali ne ide. I nada kao da nestaje. 
Zato vas pitam sve – i zvanične i nezvanične – šta biste vi na našem mjestu?
Ako iko od vas iskreno i iz dubine srca kaže da bi radio bilo šta drukčije od nas, ja ću sama prestati borbu koju vodim više od godinu dana. 

Ali znamo svi da biste svijet okrenuli naopako da vratite svoje najmilije! 
Zato vas molimo, mi kojima su uži članovi porodica u Siriji, pomozite nam da okončamo ovu agoniju! Sigurno ima nekog načina, dajte nam prave informacije, pomozite nam da nađemo način da se ovo završi, možda nas više može nešto zajedno uraditi, možemo li tražiti neku pomoć... Mi samo želimo da djeca imaju novu šansu, želimo da imaju šansu da rastu sa porodicama, na sigurnom. 
Ako imate imalo saosjećanja, onda ćete razumjeti da smo mi, porodice, već dugo vremena u mraku, kao da smo upali u neku rupu i iz nje nam nema izlaza. A onda pomislimo kako je njima u kampovima i opet smognemo snage da im dajemo nadu. 

Dajte vi nama nadu da će jednom i ovo stati, dajte nam nadu da Bosna i Hercegovina ne krši dječija prava. Alema, sestra žene u Siriji, uime svih porodica".


TAGOVI



KOMENTARI
Tvoj stav je bitan. Dodaj komentar na ovu vijest ...


FACEBOOK
USKinfo.ba - Naše priče / Naša stvarnost?


USKinfo.ba
Izdvojene vijesti


POVEZANE VIJESTI


VIJEST SEDMICE


VIDEO SEDMICE

INFO BOX


Copyright © 2013 - 2019 USKinfo.ba - Informativni portal | Web developed by IDK Studio - Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača!