''SREĆU ČINE MALE STVARI, VOJNIČKE ČIZME'': Istinita priča jednog pripadnika 5.korpusa Armije RBiH

USK

''SREĆU ČINE MALE STVARI, VOJNIČKE ČIZME'': Istinita priča jednog pripadnika 5.korpusa Armije RBiH

Objavljeno na dan 09.02.2019 - 12:32 | Izvor: USKinfo.ba | USKinfo.ba


Decembar 1994.godine. Hladno, snijeg nemam marke, cigara postala misaona imenica. Iz kasarne odlazim kući sretan što sam živ još jednu epizodu i čekam nastavak. Cijeli život imam problema sa obućom jer nosim 48,5 ni u miru nisam mogao naći rahat patike kamo li u ratu čizme.

Ja u platnenim patikama adidas, mokrih nogu i sa kesama na stopalima. Uvijek sam imao koju viška ako se izderu i par čarapa viška. U cijelom korpusu nema čizama za mene, ništa pomirio se sa sudbinom.

Tog dana žurim kući da se osušim i zamotam u dvije deke spuštene glave samo sa jednim ciljem, kući. Prolazeći pored sata nisam čuo da me neko zove, ma šta me zoveš pusti me nije mi ni do mene još me ti zajebavaš nisam ni pogledao samo nastavio dalje. Kad od jednom neko viknu " Kameraaaaa " tek sam onda skontao da ipak mene zove. Stanem i pogledam kad pred obućarskom radnjom stoji poznato lice Jusuf Muslić - Čiča. Za ove mlađe kod sata je bio kiosk sa obućarskom radnjom cijeli rat.

Šta ima, nema ništa bio na autonomiji 12 dana mokar, satran, mokar, smrznut. Pita me kako sa obućom evo vidiš uvijek spreman i za napad i za bježaniju, adidaske spremne. De mi reci šta bi sad dao za čizme!!!! U meni se skupilo koga ti praviš budalom na ovo sve još me ti našao praviti budalom, ali nisam haj počnem se i ja zezati daću ti frtalj ulja i pecalo kafe, a kad stane rat vodim na ručak. Haj ovamo i uvede me u radnju ima par poznanika, ali evo ne mogu se sjetiti imena obućara, nema veze naletjet će. Čiča iza pulta izvadi nove čizme srbijanke, pruži ih meni i kaže, "Drug evo ih sa Grabeža maksuz za tebe". Kad sam ih pronašao i vidio kolike su odmah sam se tebe sjetio, ne dirajte to je za mog Kamermana. Platićeš ručak poslije rata valjda preživimo.......

A te dragosti ja dobio čizme taze nove. Ni novom mercedesu se ne bi više obradovao kao tim čizmama. Od dragosti odletio sam kući da se pohvalim mami šta mi je prijatelj poklonio.
Tek kad sam ih kod kuće probao skontao sam da nešto nije u redu. Ja upade u čizmu kao u lađu, a šta je ovo? Kako šta je, broj 52.5. Majko moja uvijek su mi govorili u šali da su mi noge kao ''dječiji grobovi'', ali ove su bile veće od lađe. Kad napravim korak spadnu obadvije. Šta sad? Znam. Navučem dvoje čarapa sa pijace i dvoje vunene pletene pa onda obujem čizme pa stegnem špagom. Ha ki salivene. Kasnije tokom zime svakodnevno su mi spadale kad upadnem u blato pa sa onim vunenim čarapama zviz u najveće blato, ali nema veze, imam čizme. Tek u maju 1995.godine sam dobio Martinke pojavile se ispod čekića.

Ovo sam podijelio sa Vama da ovi mlađi članovi znaju kako se jedan borac obradovao poklonu, čizmama jer su čizme pored šljema spašavale glavu.
Taj dan nikad neću zaboraviti i veliko hvala Čiči i uvoznim čizmama sa Grabeža broj 52,5 čak sam se i sam prepao kolike su.





KOMENTARI
Tvoj stav je bitan. Dodaj komentar na ovu vijest ...


FACEBOOK
USKinfo.ba - Naše priče / Naša stvarnost?


USKinfo.ba
Izdvojene vijesti

Copyright © 2013 - 2019 USKinfo.ba - Informativni portal | Web developed by IDK Studio - Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača!